TAteorija

Ovdje možete čitati o psihologiji, književnosti, jeziku, komunikaciji, obrazovanju...


31.10.2019.

Bliskost

Pored svjesnosti i spontanosti, sposobnost ili kapacitet za bliskost je jedan od tri osnovna elementa čovjekove autonomije.
Bliskost, prisnost i intimnost su sinonimi.

Bliskost je posebna vrsta trajnog odnosa koja se razvija između pojedinih ljudi. Odnos bliskosti je opredmećenje pozicije: JA vrijedim i TI vrijediš (Ja+, Ti+). Za odnos bliskosti potrebni su: međusobno poznavanje, prihvatanje, poštovanje, iskrenost, saosjećajnost, odanost. Imajući ovo u vidu, ne treba da nas čudi da je ljudski kapacitet za bliskost (i ljubav) relativno mali. Ne možemo biti bliski na kvalitetan način sa velikim brojem osoba.

Kod nekih ljudi postoji nesposobnost za bliskost, a kod nekih pretjerivanje u bliskosti. Obično je uzrok ovakvih ponašanja u ranom djetinjstvu i proizilazi iz neodgovarajućeg odnosa sa roditeljima (često sa majkom).
Ponekad su roditelji i sami nesposobni za bliskost ili imaju strah od bliskosti pa to prenose na dijete, koje slijedi isti obrazac ponašanja. Iza straha od bliskosti uglavnom stoji stah da osoba ne vrijedi dovoljno i da zbog toga ne zaslužuje ljubav. Ovi ljudi kao djeca nisu imali iskustvo da su voljeni takvi kakvi su, već im je ljubav uslovljavana.

Erik Bern je smatrao da mnogi ljudi imaju stah od bliskosti i da zbog toga igraju Igre. Kada osjete da su previše bliski, ovi ljudi počinju da igraju različite psihološke Igre, čiji je cilj da se poveća distanca prema drugome ili potpuno prekine odnos.

Interesantno je da postoji i patologija „viška” bliskosti. Radi se o odraslim ljudima koji teže konstantom bliskom odnosu s drugom osobom. Ovdje je reč o patološkoj simbiozi.

Važno je napomenuti da bliskost nije isključivo i samo vezana za ljubavni odnos. Bliskost se može ostvariti između roditelja i djece, braće i sestara i u prijateljskim odnosima. Sposobnost i kapacitet za bliskost važni su pokazatelji stepena zrelosti i ostvarenosti potencijala neke osobe.

12.09.2019.

Počela je škola, vrijeme je za emocionalnu pismenost

Škola predstavlja složen komunikacijski sistem.

ODNOSI koji se uspostavljaju unutar škole (između uprave i nastavnika, nastavnika međusobno, nastavnika, učenika i roditelja, učenika međusobno) značajni su za pozitivno funkcionisanje kolektiva i postizanje dobrih i kvalitetnih vaspitnih i obrazovnih ishoda.

Ključnu ulogu u bilo kojem ODNOSU ima emocionalna pismenost. Svjesnost o sopstvenim osjećanjima i razumijevanje osjećanja drugih, vještine upravljanja svojim emocijama i mogućnosti izgradnje pozitivnih međuljudskih odnosa, neophodni su za kvalitetnu saradnju i uspješnu komunikaciju.

Savremeni svijet traži prilagođavanje ubrzanim promjenama, novim izazovima, suočavanje sa društvenim i egzistencijalnim pitanjima. Za uspjeh danas nije dovoljno biti pametan i vrijedan. Savremena istraživanja pokazuju da su društveno uspješni i lično ispunjeni oni pojedinci koji pored navedenih kvaliteta posjeduju emocionalnu pismenost (emocionalnu inteligenciju) i socijalne vještine.

Emocionalna pismenost je osobina i vještina koju stičemo i razvijamo tokom života. Stepen naše lične zrelosti usko je povezanom sa stepenom emocionalne pismenosti.
Učeći djecu od malena važnosti razumijevanja vlastitih i tuđih emocija, dajemo im najbolju osnovu za kvalitetan i zdrav život u budućnosti.
Naš školsi sistem, nažalost, ne pridaje ovoj temi dovoljno značaja.

Emocionalno opismanjavanje nužno je i za nastavnike i za učenike (ali i za roditelje). Ako težimo tolerantnom i zdravom društvu, nenasilnoj i otvorenoj komunikaciji, zdravim jedinkama koje će graditi budućnost našeg društva, ova potreba bi trebalo da bude prepoznata.

30.05.2019.

Kako emocije utiču na naše NE

Nije uvijek lako reći NE. U tome smo sami sebi često najveća prepreka.

Nedovoljno razvijena emocionalna pismenost za posljedicu ima da reagujemo automatski, bez jasnog cilja.
Često je način na koji kažemo NE reakcija na intezivna osjećanja ljutnje, straha ili krivice.
Zbog ljutnje napadamo.
Ugađamo iz osjećaja straha ili krivice.
Izbjegavamo jer se plašimo.

Emocionalna pismenost nas uči da prepoznamo svoje emocije i da ih postanemo svjesni.  Imamo sposobnost da sami biramo svoje reakcije.
Kada osvijestimo intezivnu emociju (npr. ljutnju, strah ili krivicu), a prije nego što kažemo NE, trebalo bi da napravimo kratku pauzu i sjetimo se svoga DA koje je ugroženo (ako jeste) i za koje se zalažemo.
Ne možemo da utičemo na drugoga ukoliko prethodno nismo uspostavili kontrolu nad svojim reakcijama i emocijama.

Iako je potpuno prirodno da budemo ljuti na nečije uvredljivo ponašanje ili neprikladan zahtjev, ljutnja može da nas zaslijepi. Ako u ljutnji kažemo NE, bijesno ili osvetnički, lako možemo da zaboravimo ono što je nama stvarno važno: naše pozitivno DA, vrijednost za koju se zalažemo. Zato se dešava da ponekad ''radimo protiv sebe'' a ne za sebe i svoje vrijednosti.

Umjesto da na uvredu uzvratimo uvredom i na taj način započnemo svađu sa nepredvidivim posljedicama, ispravno bi bilo za trenutak ''zastati'', priznati sebi da osjećamo ljutnju i izraziti svoje osjećanje na adekvatan način. Npr. ''Ne sviđa mi se način na koji mi se obraćaš. To me vrijeđa i ljuta sam. Pusti me da se smirim, a za to vrijeme razmisli i ti o tome šta si i na koji način rekla, pa možemo nastaviti razgovor.''

Ljutnja može da vas zaslijepi, strah da vas parališe, a krivica da vas oslabi.
Pravi posao u procesu zauzimanja za sebe dešava se u vama pre nego što kažete Ne. (Vilijam Juri, Moć pozitivnog NE)



Stariji postovi

TAteorija
<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti, predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dijela života. (A.P.Čehov)

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3997

Powered by Blogger.ba