TAteorija

Ovdje možete čitati o psihologiji, književnosti, jeziku, komunikaciji, obrazovanju...


15.10.2018.

Simbioza

Simbioza u psihološkom smislu je povezanost dvije osobe (u porodici može biti i više od dvije) takve vrste da osobe vjeruju kako ne mogu preživjeti jedna bez druge.

Granice ličnosti se brišu i spajaju u jednu zajedničku ličnost sa istim stavovima i uvjerenjima. Ovakva vrsta veze može da se ostvari među prijateljima, emotivnim partnerima, braćom i sestrama, a često između roditelja i djece, tj. unutar porodice.

Postoji normalna simbioza, a javlja se u slučaju ako je jedna osoba potpuno ili djelimično nesposobna za samostalan život i opstanak (npr. djeca dok su mala ili osobe koje su zbog bolesti zavisne od drugih).

Svaka simbioza ostvarena između dvije osobe koje su sposobne za samostalan život je patološka.
U našem društvu je sve  naglašenija pojava odgođenog odrastanja, gdje se djeca ne odvajaju od roditelja ni u 30tim godinama. Iako su ekonomski i društveni faktori doprinijeli tome, u osnovi ipak postoji simbioza na psihološkom, emotivnom i mentalnom nivou.

Cilj odrastanja jeste postizanje odraslosti. Osoba je odrasla u psihološkom smislu onda kad je sposobna za samostalan život, odgovorna za svoj život i svoje odluke. To je individualan proces za svakog pojedinca. Društvena norma propisuje da je to sa napunjenih 18 godina, što se smatra punoljetstvom i sticanjem nekih odraslih odgovornosti (kao što je pravo glasa ili donošene važnih odluka bez saglasnosti roditelja). Međutim, realnost je da neki pojedinci ne postignu psihološku odraslost ni sa 30 godina...

Dok su djeca mala, simbioza sa majkom (roditeljima, primarnim starateljima) je sasvim normalna, opravdana i potrebna za opstanak. Kako dijete raste, veza bi trebalo da postaje sve labavija i da se jasno formira granica nove ličnosti. Međutim, nekada se uspostavljene veze ne raskidaju. Roditelji, prezaštićujući ili oni koji previše kontrolišu, ne dozvoljavaju djetetu da ''ode'' tj. da se osamostali. Ovdje se ne misli samo na ostajanje u istoj zajednici, često će ovaj odnos biti nastavljen i kad roditelji i djeca više ne žive zajedno. Kod djece koja su odrasla u simbiotskom odnosu  s roditeljima, često se razvija pasivno-zavisna struktura ličnosti, koja bira da i u novim odnosima ostvari isti stepen simbioze (najčešće u emotivnim vezama).

Za naše društvo je karakteristična i pojava inverzne simbioze. To je pojava u kojoj roditelj/i  svjesno ili nesvjesno očekuju od svoje odrasle djece da im ostanu lojalni i da brinu o njima do starosti, zanemarujući svoju sekundarnu porodicu (partnera i djecu). Glavna strategija je emocionalna ucjena, izazivanjem osjećanja krivice, dužnosti i zahvalnosti. Neki roditelji ovo rade svjesno i namjerno, a neki nisu svjesni svojih suptilnih poziva na inverznu simbiozu.
Osobe, koje su odrasle u simbiozi i inverznoj simbiozi, često nisu u stanju da ostvare kvalitetnu emotivnu vezu s partnerom jer su pretjerano vezane za svoje roditelje.
12.10.2018.

Karpmanov trougao u porodici

Ako partneri žive uloge u Karpmanovom dramskom trouglu (Spasilac - Progonilac - Žrtva) sigurno će u njega ''uvući''  i svoju djecu.
To nije nešto što roditelji namjerno rade.
Oni vjeruju da tako štite i pomažu djeci. A istina je zapravo da će se djeca koja su spasavana (tj. prezaštićena) kao i ona koja su proganjana (kritikovana) razviti u osobe s manjkom samopouzdanja, nemogućnošću donošenja odluka i pravljenja vlastitih izbora.

Lako će dijete iz uloge Žrtve kasnije preći u uloge Progonioca ili Spasioca. I krug se tako nastavlja... U porodici nema istinske ljubavi, sklada, razumijevanja i međusobne podrške. Radi se o želji za kontrolom, dominaciji, manipuliše se osjećajima sažaljenja i samosažaljenja.

Iz ovakvih odnosa mogu se razviti i neki negativni obrasci vezivanja, kao što je npr. psihološka i emocionalna simbioza (o tome u sljedećem postu).

10.10.2018.

Dramski trougao i izlazak iz uloga

Dramski trougao u Igrama čine Spasilac, Progonilac i Žrtva.

Spasavanje je čest način ponašanja. Možemo ga prepoznati u pretjeranoj spremnosti da se drugima bude na usluzi.
Ljudi najčešće u Igre ulaze upravo iz uloge Spasioca. To je iz onog dijela našeg bića koje ne zna da kaže NE, kad ne želimo da narušimo sliku o sebi, želimo da ostanemo dobar prijatelj, požrtvovan roditelj, osoba na koju se uvijek može računati.
Lako je preći granicu i preuzeti na sebe odgovornost za drugog, odnosno raditi za nekoga više nego što bismo trebali. Ovu ulogu obično prate uvjerenja: Ja vrijedim samo dok pomažem drugima; Bez moje pomoći drugi (npr. naša djeca) ne bi uspjeli... Uvjereni smo u svoje etikete: Ja sam dobar/a i fin/a, Ja se ne zamjeram drugima...i sl.
Važno je da primijetimo da Spasilac nije isto što i brižan čovjek. Za razliku od Spasioca, brižan čovjek vjeruje u svoju vrijednost i kada ne pomaže drugima, a pomaže u situacijama kada je drugi objektivno nemoćan.
Ako se prepoznajete u ulozi Spasioca, trebali biste da osvijestite da ste vi vrijedna osoba i kad ne pomažete, te da nudeći pomoć realno sposobnim pojedincima otpisujete njihovu moć i kompetencije da sami upravljaju svojim životom. Narodski rečeno, u ulozi Spasioca ''petljate se tamo gdje vam nije mjesto''.

Progonilac kritikuje biće, etiketira, ima superioran stav: Ja sam OK, Ti nisi OK.
U ulozi Progonioca ljudi su zaglavljeni u stalnom okrivljivanju drugih, a oni sami su ljuti i mrzovoljni. Moguća uvjerenja Progonioca su: Drugi su loši i žele da me prevare; ili Drugi sve rade pogrešno, moram da ih ispravljam i kritikujem.
Kao Progonilac napadate druge oduzimajući im neka od njihovih prava, i to često baš one koje ste prethodno spasavali. Naučite da tolerišete neprijatnosti i podsjetite se da ne postoje potpuno dobri i potpuno loši ljudi. Svi smo OK, samo sa različitim životnim iskustvima, pa prema tome i različitim ponašanjem. Nema potrebe da zbog toga bilo koga progonite;))

U ulozi Žrtve otpisujemo svoje sposobnosti da sami donosimo odluke i brinemo o sebi i svom životu. Dozvoljavamo drugima da to rade umjesto nas. Ako smo Žrtva Spasioca i njegove velikodušnosti, može se desiti da se, kada to shvatimo, osjećamo poniženo pa iz uloge Žrtve prelazimo u ulogu Progonioca.
Najčešća uvjerenja Žrtve su: Ja sam dobar, ali to niko ne primjećuje; ili: Ja ne mogu ni na šta da utičem...

Za izlazak iz bilo koje od uloga neophodno je biti svjestan svojih vrijednosti i prava, naučiti tolerisati neprijatnosti i savladati osnove emocionalno pismene komunikacije.

Ako ste shvatili da ste u nekim odnosima bili u nekoj od ovih uloga, dobar početak za promjenu bio bi da se izvinite što ste nekoga progonili/ ili nekome bili nepotreban Spasilac/ ili ako ste  igrali ulogu Žrtve.

09.10.2018.

Dramski trougao u Igrama

Stiven Karpman je tvorac jednog zanimljivog teorijskog modela, koji objašnjava suštinske elemente komunikacije i odonosa.

Fokusirajući se na Igre koje ljudi nesvjesno igraju, Karpman je uočio da postoji obrazac u koji vrlo lako ''upadamo''. Nazvao ga je dramski trougao jer se sastoji od TRI ULOGE: Spasilac, Progonilac i Žrtva. U Igrama se ove uloge mijenjaju, što praktično znači da svako može u nekom trenutku da se nađe u bilo kojoj od tih uloga. Kao i u pravoj drami, i u dramskom trouglu uvijek dođe do dramskog obrta.


Daćemo objašnjenje na primjeru:

Djevojka koja je lijepa, uspješan student, iz situirane porodice, upozna mladića koji nije zaposlen i živi sa roditeljima s kojima se ne slaže. Zaljubili su se, ona vidi potencijal u njemu, nagovara ga da upiše fakultetet, a njeni roditelji mu pronalaze dodatni posao da bi mogao da se osamostali. Dobro mu ide, stiče nove prijatelje, na fakultetu, na poslu, i dalje se njih dvoje vole i planiraju zajednički život... Ali djevojka počinje da sumnja da se on viđa s drugim djevojkama, počinje da mu provjerava prijatelje, telefon, sve su češće svađe i ta veza puca. Djevojka je povrijeđena, smatra da je izigrana, da je ispala žrtva mladića koji je nikada nije ni volio...

U ovom primjeru možemo uočiti da je djevojka na početku veze ušla u ulogu Spasioca (realno, mladiću nije bio potreban spasilac jer je sam odgovoran za svoj život i imao je kapacitete da sam donosi odluke). Doživjela je mladića kao Žrtvu koju treba da spasi od  Progonilaca (njegovih roditelja). Nakon određenog vremena, ona je nesvjesno postala njegov Progonilac, da bi poslije dramskog obrta, kada je mladić raskinuo vezu, postala Žrtva.
Ovdje se ne radi o pravim spasiocima, progoniocima i žrtvama, nego ulogama koje su u određenom momentu uzete. U dramskom trouglu igrači su nesvjesni svojih obrazaca ponašanja, kreću se po ulogama i uvijek su iznenađeni kada se nađu u drugoj/suprotnoj ulozi.
Psihološka dobit svake Igre je potvrda nekog skriptnog uvjerenja. U ovom slučaju djevojka je potvrdila nesvjesno uvjerenje da nije vrijedna ljubavi.


Pokušajte na svakodnevnom nivou posmatrati i analizirati sebe i ljude oko sebe; da li lako ulazite u uloge?

Kad vam neko zatraži savjet, ulazite li u ulogu Spasioca, a možda pretjerate sa savjetima pa postanete Progonilac? Ako vas drugi ne posluša, osjećate li se kao Žrtva?

Ne brinite, iz uloga se može izaći, ali ih je neophodno prvo uvidjet i priznatii.


05.10.2018.

Psihološke Igre

Jedan od ključnih koncepata transakcione analize su Igre.

Za razliku od svakodnevnog života, u kojem pojam igre ima pozitivnu konotaciju, u psihološkom i emocionalnom kontekstu Igre su negativna pojava.

Kultna knjiga Erika Berna Koju Igru igraš opisuje mnoge od Igara koje ljudi ''igraju'' u svakodnevnom životu. Bern kaže da ''Igra podrazumijeva niz transakcija, koje se stalno ponavljaju, sa jasno definisanom psihološkom dobiti.''

Psihološka dobit Igre je potvrda nekog životnog uvjerenja.

Treba razlikovati svjesne i nesvjesne igre. Svjesna igra je zapravo manipulacija i njen cilj je da druga osoba bude iskorištena za neku vlastitu dobit. Onaj koji manipuliše svjestan je cilja koji želi da ostvari.

Nesvjesne Igre su drugačije. Ljudi nisu svjesni da igraju Igru, i to vrlo često istu Igru sa različitim ljudima. Čini im se kao da im se situacije događaju i da su drugi krivi za njih. Nesvjesni cilj ovakvih Igara je da se opravda neko disfunkcionalno skriptno uvjerenje.

Npr. Ako osoba ima nesvjesno uvjerenje da nije vrijedna pažnje i ljubavi, ona će u emotivnim vezama ''tražiti'' potvrdu za to (izazivaće svađe, uhoditi, provjeravati, praviti ljubomorne scene, varati i sl.). Nesvjesni cilj je da druga osoba odustane od nje i ostavi je, što jeste bolno, ali je potvrđeno skriptno uvjerenje. Kako je Igra nesvjesna, osoba će kriviti drugoga: Uvijek naiđem na kretene koji me ne cijene/ne vole/ ne poštuju...

Nesvjesna igra je posljedica unutrašnjeg konflikta u igraču i započinje tako što igrač želi da taj konflikt riješi pozitivno (u gornjem slučaju osoba želi da se uvjeri da je zaista vrijedna pažnje i ljubavi). Međutim, desi se PREOKRET i dokaže se suprotno od  željenog.

Kroz Igre, osoba u komunikaciji s drugima izražava svoja nesvjesna životna uvjerenja.


03.10.2018.

Zašto se plašimo davati i primati pažnju

Podsjetićemo se da smo strouk definisali kao jedinicu socijalne pažnje.
Ljudi su ''gladni'' stroukova jer im je neophodno da budu primijećeni i prihvaćeni. Čak će radije dobijati negativne stroukove nego da u potpunosti ostanu bez njih.
Mi smo socijalna bića i veliki dio našeg identiteta razvija se kroz odnose s drugima.

Međutim, odnosi i komunikacija nisu jednostavni. Važno je kako u procesu komunikacije doživljavamo sami sebe. Često ćemo npr. u sebi čuti glas Kritikujućeg Roditelja, koji nam ''šapuće'' da nismo dovoljno dobri, nismo vrijedni ili glas uplašenog Djeteta koje bi rado da postane nevidljivo... Zato ''ekonomišemo'' pažnjom koju upućujemo i primamo.

Klod Stajner, psihoterapeut i pisac iz oblasti transakcione analize, prepoznao je ovaj fenomen i nazvao ga EKONOMIJA STROUKOVA. Ova životna strategija funkcioniše na principima:

1. Ne daj stroukove koje želiš da daš. (NPR:Nemoj uputiti kompliment, mogao bi biti pogrešno protumačen; ILI: Osjećam se neprijatno kada želim nekoga da pohvalim...)

2. Ne traži stroukove koje želiš. (Šta ako dobijem odgovor koji će me razočarati?)

3. Ne prihvataj stroukove koje želiš. (Odbijanje komplimenata, uz otpisivanje svojih kvaliteta; Lažna skromnost...)

4. Ne odbijaj stroukove koje ne želiš. (Odbijamo pohvale i komplimente jer ne vjerujemo da smo dovoljno vrijedni, a kritike prihvatamo bez preispitivanja...)

5. Ne daj samom sebi stroukove. (Nemamo naviku pohvaliti sebe, nagraditi sebe, njegovati sebe i sl.)

(SLOBODNO ZAMIJENITE POJAM STROUK POJMOM PAŽNJA, I SHVATIĆETE POENTU)

Nesmetano davanje i primanje stroukova/pažnje čini život ljepšim i ispunjenijim


28.09.2018.

Principi kritikovanja

Ponekada je, u svakodnevnoj komunikaciji, potrebno i neophodno uputiti kritiku. U situacijama kada se radi o emocionalno pismenim i osviještenim pojedincima, pravilno upućena kritika će biti konstruktivna i vodiće željenoj promjeni ponašanja, bez osjećaja povrijeđenosti.

Ako komunikaciju započinjemo iz pozicije pozitivne kritike, pokazujemo odgovornost i pouzdanost, spremnost da zaštitimo sebe i druge i postavimo zdrave granice u odnosu sa drugima.

POZITIVNA KRITIKA kritikuje ponašanje, postavlja granice i vaspitava. Ovo su neki od osnovnih principa pozitivnog kritikovanja:

1. Kritika mora biti usmjerena na ponašanje, a ne na drugu osobu.

2. Ponašanje koje kritikujemo treba da bude jasno opisano i razgraničeno od drugih ponašanja osobe.

3. Informacija o ponašanju koje kritikujemo treba da bude upućena tako da je druga osoba razumije.

4. Dobro je kritiku uputiti u formi subjektivnog iskaza (Ja forma). Osoba koja kritikuje treba da primjedbu uobliči kao svoj doživljaj (na koji uvijek ima pravo), a ne kao ocjenu subjektivne stvarnosti. Npr: Smeta mi... Ne sviđa mi se... Ometa me... Ne odgovara mi... itd.
Međutim, subjektivni iskazi imaju smisla samo ako je druga osoba socijalizovana, tj. ako joj je stalo kako se drugi osjeća zbog njenog ponašanja.

5. Što je kraće vrijeme između pojave negativnog ponašanja i upućivanja kritike, to je veća vjerovatnoća da će doći do promjene ponašanja.

6. Intenzitet kritike treba da bude ''dovoljan'' da drugu osobu motiviše na promjenu ponašanja. Dobro je započeti s manje intezivnom kritikom, jer ako ne da rezultate, uvijek možemo ponoviti poruku snažnijim intenzitetim. Npr. Smatram da niste dovoljno dobro obavili zadatak koji ste dobili. Da li vam trebaju neke dodatne informacije kako biste to obavili?

NEGATIVNA ILI PROGANJAJUĆA KRITIKA nije poželjna niti konstruktivna. Cilj ovakve kritike je da omalovaži ili uvrijedi, kritikuje ličnost, etiketira i potcjenjuje. Npr. ''Nesposobni ste da to uradite kako treba! Zar da ja to radim za vas?!'' Ovaj vid kritike treba izbjegavati u komunikaciji, jer se njome oduzima poštovanje i sebi i dugima.
27.09.2018.

Strouk, pohvala i kritika

Strouk je jedan od ključnih pojmova u transakcionoj analizi.
Ovaj termin ne prevodimo, a možemo ga definisati kao jedinicu socijalnog prepoznavanja.
To je poruka kojom se prepoznaje i priznaje nečije postojanje. Podrazumijeva da je neko dovoljno vrijedan da bi njegovo postojanje bilo priznato od strane drugih. Ljudi su zato željni stroukova, tj. dokaza da ih drugi primjećuju i daju im na značaju.

Koliko su važni stroukovi, govori činjenica da će ljudi tražiti bilo kakav strouk, čak i negativan, samo da budu primijećeni. (Npr. zanemarena djeca će se često okrenuti delikventnom ponašanju.)
Jer, bolje je bilo kakav strouk, čak i negativan, nego nikakav!

Primjeri pozitivnih stroukova:

- Realna pohvala ličnosti:
''Smatram da si veoma odgovorna osoba.'' ''Sviđa mi se tvoja spontanost.''

- Realna pohvala ponašanja:
''Odlično si ovo uradila.''  ''Baš si napredovala u poslu, svaka čast.''

- Realna kritika ponašanja: Cilj je promjena ponašanja, a ne oduzimanje poštovanja drugome. Ako znamo razlikovati biće i ponašanje, o čemu smo već pisali, onda nam je jasno zašto je ovo u stvari pozitivan a ne negativan strouk. Npr. ''Obrati pažnju na propuste u izvještaju koji si napravila i popravi ih.''

- Aktivno slušanje i dodir su takođe pozitivni strokovi upućeni drugoj osobi.

STROUKOVI SU NEGATIVNI AKO NEGATIVNO DEFINIŠU NEČIJU LIČNOST.
Primjeri: Glup si, nesposoban si, tvrdoglav si, nisi normalan, ...
Ovakve poruke su posebno opasne ako su upućene djeci, jer narušavaju njihovo samopouzdanje. Takođe, ovakve poruke smanjuju motivaciju za promjenom ponašanja, jer unaprijed definišu osobu.

Svi bismo trebali da obezbijedimo sebi uslove za neometano davanje i primanje pozitivnih stroukova. To je važan faktor emocionalnog i psihološkog zdravlja.

24.09.2018.

TRANSAKCIJE - Ego stanja i komunikacija

TRANSAKCIJA je razmjena poruka između dvije ili više osoba.

Dakle: transakciona analiza = analiza komunikacije.

Najjednostavnija i najefikasnija komunikacija je iz ego stanja Odraslih.

Međutim, komunikacija se odvija iz svih ego stanja. Npr. Kritikujući Roditelj jedne osobe probudiće Buntovno Dijete druge osobe i takva komunikacija može da traje u nedogled.

Ego stanje Roditelja uglavnom poziva ego stanje Djeteta druge osobe, a Dijete Roditelja, Odrasli Odraslog.

Normalna komunikacija biva prekinuta kada se pojave ukrštene transakcije.

Npr. Žena se obraća mužu: ''Da li si vidio negdje moje ključeve?'' Umjesto da odgovori iz ego stanja Odraslog, muž će možda ukrstiti transakciju tako što će odgovoriti:

- iz ego stanja Buntovnog Djeteta prema ego stanju Kritikujućeg Roditelja: ''Zašto mene pitaš? Otkud ja znam! Nisam ih uzimao! Uvijek sam ja za sve kriv!'' ili
- iz ego stanja Kritikujućeg Roditelja prema Djetetu: ''Pazi gdje ostavljaš svoje stvari! Uvijek nešto gubiš!''

Kod jedne osobe može biti aktivirano i više ego stanja u komunikaciji i tada govorimo o skrivenim transakcijama. Npr. neko može na sastanku da iznosi mišljenje iz ego stanja Odraslog, a da govorom tijela odaje da mu je iz ego stanja Djeteta jako dosadno.

Analizirajte sebe: Kada ste posljednji put komunicirali iz Odraslog, iz Djeteta, ili iz Roditelja? Da li često komunicirate iz Negativnog Kritikujućeg Roditelja? Probajte da mijenjate ego stanja u komunikaciji i obratite pažnju da li će se i tok komunikacije promijeniti?


20.09.2018.

Kako se ego stanja manifestuju u ponašanju

Ego stanja Roditelja, Odraslog i Djeteta razlikuju se od stvarnih roditelja, odraslih i djece.
To su uloge koje u određenim okolnostima preuzimamo.

Ego stanje Odraslog je cjelovito i manifestuje se ponašanjem koje odgovara situaciji sada i ovdje.

Roditelj i Dijete ispoljavaju se na različite načine.


Roditelj u nama može biti Njegujući i Kritikujući. I jedan i drugi imaju svoje pozitivne i negativne aspekte ispoljavanja.
Pozitvni Njegujući Roditelj (+NR) pruža njegu, pažnju, zaštitu, brigu; kada je potrebna i tražena.
Negativan Njegujući Roditelj (-NR) guši svojom brigom i pažnjom, nudi zaštitu i njegu čak i kad nije potrebna.
Pozitivni Kritikujući Roditelj (+KR) uspostavlja granice, daje smjernice i kaže ''kako treba'',
a Negativni Kritikujući Roditelj (-KR) kritikuje, ponižava druge, nameće autoritet.


Dijete se u ponašanju manifestuje kao Adaptirano i Slobodno, a takođe oboje mogu biti i pozitivni i negativni.
Pozitivno Adaptirano Dijete (+AD) se ponaša u skladu s društvenim normama i ljubazno je,
dok Negativno Adaptirano Dijete (-AD) ne poštuje granice niti autoritete i radi šta želi; ili je otišlo u suprotnu krajnost pa je uplašeno pred autoritetima i radi sve što mu se kaže, čak i kad je to štetno.
Pozitivno Slobodno Dijete (+SD) je slobodno, kreativno, intuitivno s umjetničkim sklonostima.
Negativno Slobodno Dijete (-SD) svoju individualnost potencira uprkos pravilima i realnim zahtjevima okoline.


Stariji postovi

TAteorija
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
564

Powered by Blogger.ba