TAteorija

Ovdje možete čitati o psihologiji, književnosti, jeziku, komunikaciji, obrazovanju...


23.05.2019.

Reći NE i sačuvati vlastito DA

Jedna od najvažnijih vještina u komunikaciji je znati reći POZITIVNO NE.

Svakog dana se nađemo u situacijama kada treba da kažemo NE ljudima od kojih zavisimo, ili do kojih nam je stalo, ili čak samima sebi. Postoji opravdana potreba da to uradimo na odgovarajući način: ne odustajući od svojih vrijednosti a pri tome ne kvareći ni odnos sa drugima.

NE je jako moćna riječ, neophodna u svakodnevnom životu. Mnogima je jako teška za izgovoriti. To je takođe riječ koja može da bude itekako destruktivna.
Najčešće se koristi u krajnostima: kao napadanje, ugađanje ili izbjegavanje. Nijedan od ovih načina nije dobar. Rješenje je, kako savjetuje antropolog i posrednik u konfiktima, Vilijam Juri*, pozitivno NE.

Reći NE znači, prije svega, reći DA sebi i zaštiti ono što je nama važno.
Suština pozitivnog NE je poštovanje.
Ovo zahtijeva da s drugima ulazimo u konstruktivnu konfrotaciju s poštovanjem. Poštujemo sebe i ono što je nama važno, a dok se suprotstavljamo drugome i njegovom zahtjevu, ne zaboravljamo na poštovanje njega.

Kod izražavanja pozitivnog NE, treba da budemo svjesni vlastitih vrijednosti za koje se zalažemo i kojima kažemo DA. To nam daje moć da kažemo NE zahtjevu drugog.
Kada nam je stalo do ODNOSA pozvaćemo drugog da postignemo dogovor koji neće ugrožavati ono što je nama važno.
Na primjer, teško nam je reći NE šefu koji traži od nas da radimo vikendima. Šta bi bilo rješenje? Kako to reći da bismo zaštitili svoje vrijednosti i sačuvali odnos od kojeg zavisimo? Npr: Šefe, imam porodicu i djecu koju s kojima želim provoditi više vremena. Ne odgovara mi da radim vikendom, čak ni za novčanu nadoknadu. Sve svoje zadatke i obaveze mogu i dalje jednako dobro da obavljam, ali u toku radnog vremena.

Ako naučimo pravilno da koristimo NE, ova jedna ''mala'' riječ u stanju je da u potpunosti promijeni naše živote nabolje.

*Vilijam Juri ''Moć pozitivnog NE'' (Psihopolis, Novi Sad, 2013)

12.04.2019.

Skrivena priroda žene vučice

Kako biti autentična i spontana u društvu koje nameće standarde prihvatljivog ponašanja?

Već u najranijem djetinjstvu dobijamo poruke iz okoline, od roditelja i porodice, a zatim i šireg društva, šta je prihvatljivo i kako treba da se ponašamo. Iako su neke poruke korisne i služe nam, mnoge od njih sadrže zabrane koje kasnije postaju smetnje, a da ih nismo ni svjesne. Ponekad iz djetinjstva ponesemo zabrane, npr. na postojanje i na vrijednost, koje su drastične i negiraju nas kao bića. Takođe su česte zabrane na osjećanja, na bliskost, na pripadanje, na zabavu, na uspjeh i slično.

Knjiga koju spominjem u zadnja dva posta ''Žene koje trče s vukovima'', stavila me pred mnoštvo izazovnih pitanja i razmišljanja. Žene su snaga ovog svijeta iz čijeg tijela nastaje život, a nesvjesne su svoje vrijednosti i moći. Ne samo savremeno društvo, nego i davna društva sprečavala su ženu da bude nesputana, prirodna i jaka, kakva zaista jeste. Rijetke su one koje istinski slijede svoju pravu prirodu i strast. Zato je knjiga ''Žene koje trče s vukovima'' inspirativan podsjetnik da se vratimo svojoj pravoj prirodi. Mnoge žene bi se mogle pronaći u sljedećim riječima:

''Vjerojatno nema boljeg ili pouzdanijeg mjerila da ustvrdimo je li žena u statusu ružnog pačeta provela koji tren ili čitav život nego što je njezina nemogućnost da probavi iskren kompliment. Iako bi se moglo raditi o skromnosti, ili stidljivosti – premda se previše ozbiljnih rana nemarno otpisuje kao ''to je samo stidljivost'' – žena najčešće ne zna što bi s komplimentom jer automatski izaziva neugodan dijalog u njezinoj glavi.
Ako kažete da je ljupka, ili da joj je umjetnost lijepa ili pohvalite bilo što drugo što je njezina duša nadahnula, obojila ili u čemu je sudjelovala, nešto u njezinoj glavi kaže da ona to ne zaslužuje, a da ste vi, onaj koji daje kompliment, idiot što uopće takvo što može i pomisliti.
Umjesto da shvati da ljepota njezine duše prosijava kad se ponaša onako kako je u skladu s njezinom naravi, žena mijenja temu i učinkovito uskraćuje okrepu svojem duševnom sebstvu koje se hrani upravo priznanjem.'' (2016: 215)

Otkrivanje vlastite prave prirode, samoprihvatanje i samoljubav, nužni su uslovi da živimo autentično, slobodno i spontano.

13.03.2019.

Unutrašnja i stvarna majka

Većina odraslih, otkriva nam dr Klarisa Pinkola Estes, nosi u sebi nasljedstvo stvarne majke. Naša unutrašnja majka djeluje prema iskustvu s rođenom majkom u djetinjstvu. Formira se i na doživljaju drugih žena, majčinskih figura u našem životu, kao i od predstava o dobroj i lošoj majci koju nam je nametnula sredina i kultura u kojoj smo odrastali.

Iako se ženina kultura možda razvila u svjesnije razmišljanje u ulozi majke, ostaje unutrašnja majka koja će nastojati da održi one vrijednosti i predstave o tome kako bi majka trebalo da izgleda i ponaša se, a koje su vrijedile u doba našeg djetinjstva.

U jungovskoj se psihologiji čitav taj splet naziva kompleksom majke. To je jedan od ključnih aspekta ženine psihe, pa je važno prepoznati stanje u kojem se nalazi, osnažiti određene aspekte, neke ispraviti, druge rastaviti, a ako je potrebno, početi iznova; kaže autorka ove knjige.

Majka patka u bajci o Ružnom pačetu pokazuje nekoliko osobina, ona je istovremeno: rastrzana majka, smalaksala majka i majka bez majke. Evo kako te kvalitete opisuje dr Pinkola Estes:

RASTRZANA MAJKA
Majka koja je otjerana od svog instinkta. Rugaju joj se zbog djeteta koje je drugačije. Majka se radije podrvrgava željama svoga sela nego da stane na stranu djeteta. Majka često pokušava svoju kćer oblikovati tako da se "pristojno" ponaša u vanjskom svijetu.
''Žene umiru, psihički i duhovno, zbog pokušaja da zaštite neprihvaćeno dijete, bilo ono njihova umjetnost, njihov ljubavnik, politika, podmladak ili duševni život. ... Kada žena u psihi nosi konstrukt rastrzane majke, možda će olako popuštati, možda će se bojati toga da zauzmeneko stajalište, traži poštovanje, nametne svoje pravo da radi, uči, živi na svoj način.''

SMALAKSALA MAJKA
Kad majka smalaksa to znači da je izgubila osjećaj za svoju osobu. Odsječena je od svog divljeg bića. Emotivno se lomi. Tjerana je da izabere između djeteta i straha od kazne koju će ona ili dijete pretrpjeti ako se ne podvrgne pravilima sela.
''Kultura koja traži da se nanese šteta nečijoj duši kako bi se slijedila njezina pravila, uistinu je vrlo bolesna kultura. Ta 'kultura' može biti ona u kojoj žena živi, ali, što je još strašnije, i ona koju nosi sa sobom i kojoj se podvrgava u vlastitoj glavi. ... Kada žena u svojoj psihi i/ili kulturi nosi konstrukt smalaksale majke, onda se ne pouzdaje u svoju vrijednost.''

DJETINJA MAJKA ili MAJKA BEZ MAJKE
Takva majka smatra kako je čak ni dijete ne može voljeti. Pati od manjka zrelosti. Nije u stanju usmjeravati i podržavati svoju djecu.
''Ona to ni ne primjećuje, ali djetinja majka svoje potomstv muči raznim oblicima razorne pažnje, a u nekim slučajevima i nedostatkom pažnje. ... Koji put je krhka majka onaj labud kojeg su odgojile patke. Nije uspjela dovoljno rano pronaći svoj pravi identitet a da bi mogla pomoći svojoj djeci.''

SNAŽNA MAJKA, SNAŽNO DIJETE
Lijek je, kaže dr Pinkola Estes, pronaći majčinsku podršku za svoju mladu unutrašnju majku. Možemo je dobiti od stvarnih žena iz našeg okruženja koje su starije, mudrije i prekaljene su i osnažene onim što su prošle. ''Njihove oči vide, njihove uši čuju, njihovi jezici govore, a i blage su.''
''Umjesto da se odvojimo od majke, trebamo potražiti divlju majku. Nismo odvojene od nje, ne možemo biti. ...Ta je majka istodobno škola u kojoj se rodimo, škola u kojoj učimo i škola u kojoj podučavamo do kraja života. Imale mi djecu ili nemale, bavile se mi vrtom, znanostima ili gromovitim svijetom pjesništva, uvijek ćemo se očešati o divlju majku na putu ka bilo kojem odredištu. Tako to i treba biti.''

Žene koje su imale zaista razorne majke ne mogu to izbrisati, ali mogu sebi olakšati.
''Kao i u prirodi duša i duh imaju zapanjujuće zalihe. Kao i vukovi i druga stvorenja, duša i duh mogu živjeti od vrlo male količine, a kojiput dugo vremena ni od čega. Za mene je to čudo nad čudima."

(Citati su iz knjige ''Žene koje trče s vukovima'')



Stariji postovi

TAteorija
<< 05/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti, predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dijela života. (A.P.Čehov)

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
2294

Powered by Blogger.ba