TAteorija

Ovdje možete čitati o psihologiji, književnosti, jeziku, komunikaciji, obrazovanju...


30.05.2019.

Kako emocije utiču na naše NE

Nije uvijek lako ni jednostavno reći NE. U tome smo često sami sebi najveća prepreka.

Nedovoljno razvijena emocionalna pismenost za posljedicu ima da reagujemo automatski, u trenutku intezivnih emocija, ali bez jasnog cilja.
Često je način na koji kažemo NE reakcija na intezivna osjećanja ljutnje, straha ili krivice.
Napadamo zbog ljutnje. Ugađamo iz osjećaja straha ili krivice. Izbjegavamo jer se plašimo.

Emocionalna pismenost nas uči da prepoznamo svoje emocije i da ih postanemo svjesni. Takođe, imamo sposobnost da sami biramo svoje reakcije.
Kada osvijestimo intezivnu emociju (npr. ljutnju, strah ili krivicu), a prije nego što kažemo NE, trebalo bi da napravimo kratku pauzu i sjetimo se svoga DA koje je ugroženo (ako jeste) i za koje se zalažemo. Ne možemo da utičemo na drugoga ukoliko prethodno nismo uspostavili kontrolu nad svojim reakcijama i emocijama.

Iako je potpuno prirodno da budemo ljuti na nečije uvredljivo ponašanje ili neki neprikladan zahtjev, ljutnja može da nas zaslijepi. Ako u ljutnji kažemo NE, bijesno ili osvetnički, lako možemo da zaboravimo ono što nam je stvarno važno: naše pozitivno DA, odnosno ona vrijednost za koju se zalažemo. Zato se dešava da ponekad ''radimo protiv sebe'' a ne za sebe i svoje vrijednosti.

Umjesto da na uvredu uzvratimo uvredom i na taj način započnemo svađu sa nepredvidivim posljedicama, ispravno bi bilo za trenutak ''zastati'', priznati sebi da osjećamo ljutnju i izraziti svoje osjećanje na adekvatan način, npr. ''Ne sviđa mi se način na koji mi se obraćaš. To me vrijeđa i ljuta sam. Pusti me da se smirim, a za to vrijeme razmisli i ti o tome šta si i na koji način rekla, pa možemo nastaviti razgovor.''

Ljutnja može da vas zaslijepi, strah da vas parališe, a krivica da vas oslabi.
Pravi posao u procesu zauzimanja za sebe dešava se u vama pre nego što kažete Ne. (Vilijam Juri, Moć pozitivnog NE)


23.05.2019.

Reći NE i sačuvati vlastito DA

Jedna od najvažnijih vještina u komunikaciji je znati reći POZITIVNO NE.

Svakog dana se nađemo u situacijama kada treba da kažemo NE ljudima od kojih zavisimo, ili do kojih nam je stalo, ili čak samima sebi. Postoji opravdana potreba da to uradimo na odgovarajući način: ne odustajući od svojih vrijednosti a pri tome ne kvareći ni odnos sa drugima.

NE je jako moćna riječ, neophodna u svakodnevnom životu. Mnogima je jako teška za izgovoriti. To je takođe riječ koja može da bude itekako destruktivna.
Najčešće se koristi u krajnostima: kao napadanje, ugađanje ili izbjegavanje. Nijedan od ovih načina nije dobar. Rješenje je, kako savjetuje antropolog i posrednik u konfiktima, Vilijam Juri*, pozitivno NE.

Reći NE znači, prije svega, reći DA sebi i zaštiti ono što je nama važno.
Suština pozitivnog NE je poštovanje.
Ovo zahtijeva da s drugima ulazimo u konstruktivnu konfrotaciju s poštovanjem. Poštujemo sebe i ono što je nama važno, a dok se suprotstavljamo drugome i njegovom zahtjevu, ne zaboravljamo na poštovanje njega.

Kod izražavanja pozitivnog NE, treba da budemo svjesni vlastitih vrijednosti za koje se zalažemo i kojima kažemo DA. To nam daje moć da kažemo NE zahtjevu drugog.
Kada nam je stalo do ODNOSA pozvaćemo drugog da postignemo dogovor koji neće ugrožavati ono što je nama važno.
Na primjer, teško nam je reći NE šefu koji traži od nas da radimo vikendima. Šta bi bilo rješenje? Kako to reći da bismo zaštitili svoje vrijednosti i sačuvali odnos od kojeg zavisimo? Npr: Šefe, imam porodicu i djecu koju s kojima želim provoditi više vremena. Ne odgovara mi da radim vikendom, čak ni za novčanu nadoknadu. Sve svoje zadatke i obaveze mogu i dalje jednako dobro da obavljam, ali u toku radnog vremena.

Ako naučimo pravilno da koristimo NE, ova jedna ''mala'' riječ u stanju je da u potpunosti promijeni naše živote nabolje.

*Vilijam Juri ''Moć pozitivnog NE'' (Psihopolis, Novi Sad, 2013)

12.04.2019.

Skrivena priroda žene vučice

Kako biti autentična i spontana u društvu koje nameće standarde prihvatljivog ponašanja?

Već u najranijem djetinjstvu dobijamo poruke iz okoline, od roditelja i porodice, a zatim i šireg društva, šta je prihvatljivo i kako treba da se ponašamo. Iako su neke poruke korisne i služe nam, mnoge od njih sadrže zabrane koje kasnije postaju smetnje, a da ih nismo ni svjesne. Ponekad iz djetinjstva ponesemo zabrane, npr. na postojanje i na vrijednost, koje su drastične i negiraju nas kao bića. Takođe su česte zabrane na osjećanja, na bliskost, na pripadanje, na zabavu, na uspjeh i slično.

Knjiga koju spominjem u zadnja dva posta ''Žene koje trče s vukovima'', stavila me pred mnoštvo izazovnih pitanja i razmišljanja. Žene su snaga ovog svijeta iz čijeg tijela nastaje život, a nesvjesne su svoje vrijednosti i moći. Ne samo savremeno društvo, nego i davna društva sprečavala su ženu da bude nesputana, prirodna i jaka, kakva zaista jeste. Rijetke su one koje istinski slijede svoju pravu prirodu i strast. Zato je knjiga ''Žene koje trče s vukovima'' inspirativan podsjetnik da se vratimo svojoj pravoj prirodi. Mnoge žene bi se mogle pronaći u sljedećim riječima:

''Vjerojatno nema boljeg ili pouzdanijeg mjerila da ustvrdimo je li žena u statusu ružnog pačeta provela koji tren ili čitav život nego što je njezina nemogućnost da probavi iskren kompliment. Iako bi se moglo raditi o skromnosti, ili stidljivosti – premda se previše ozbiljnih rana nemarno otpisuje kao ''to je samo stidljivost'' – žena najčešće ne zna što bi s komplimentom jer automatski izaziva neugodan dijalog u njezinoj glavi.
Ako kažete da je ljupka, ili da joj je umjetnost lijepa ili pohvalite bilo što drugo što je njezina duša nadahnula, obojila ili u čemu je sudjelovala, nešto u njezinoj glavi kaže da ona to ne zaslužuje, a da ste vi, onaj koji daje kompliment, idiot što uopće takvo što može i pomisliti.
Umjesto da shvati da ljepota njezine duše prosijava kad se ponaša onako kako je u skladu s njezinom naravi, žena mijenja temu i učinkovito uskraćuje okrepu svojem duševnom sebstvu koje se hrani upravo priznanjem.'' (2016: 215)

Otkrivanje vlastite prave prirode, samoprihvatanje i samoljubav, nužni su uslovi da živimo autentično, slobodno i spontano.


Stariji postovi

TAteorija
<< 05/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti, predrasuda i pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dijela života. (A.P.Čehov)

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
2857

Powered by Blogger.ba