beats by dre cheap

Simbioza

Simbioza u psihološkom smislu je povezanost dvije osobe (u porodici može biti i više od dvije) takve vrste da osobe vjeruju kako ne mogu preživjeti jedna bez druge.

Granice ličnosti se brišu i spajaju u jednu zajedničku ličnost sa istim stavovima i uvjerenjima. Ovakva vrsta veze može da se ostvari među prijateljima, emotivnim partnerima, braćom i sestrama, a često između roditelja i djece, tj. unutar porodice.

Postoji normalna simbioza, a javlja se u slučaju ako je jedna osoba potpuno ili djelimično nesposobna za samostalan život i opstanak (npr. djeca dok su mala ili osobe koje su zbog bolesti zavisne od drugih).

Svaka simbioza ostvarena između dvije osobe koje su sposobne za samostalan život je patološka.
U našem društvu je sve  naglašenija pojava odgođenog odrastanja, gdje se djeca ne odvajaju od roditelja ni u 30tim godinama. Iako su ekonomski i društveni faktori doprinijeli tome, u osnovi ipak postoji simbioza na psihološkom, emotivnom i mentalnom nivou.

Cilj odrastanja jeste postizanje odraslosti. Osoba je odrasla u psihološkom smislu onda kad je sposobna za samostalan život, odgovorna za svoj život i svoje odluke. To je individualan proces za svakog pojedinca. Društvena norma propisuje da je to sa napunjenih 18 godina, što se smatra punoljetstvom i sticanjem nekih odraslih odgovornosti (kao što je pravo glasa ili donošenje važnih odluka bez saglasnosti roditelja). Međutim, realnost je da neki pojedinci ne postignu psihološku odraslost ni sa 30 godina...

Dok su djeca mala, simbioza sa majkom (roditeljima, primarnim starateljima) je sasvim normalna, opravdana i potrebna za opstanak. Kako dijete raste, veza bi trebalo da postaje sve labavija i da se jasno formira granica nove ličnosti. Međutim, nekada se uspostavljene veze ne raskidaju. Roditelji, prezaštićujući ili oni koji previše kontrolišu, ne dozvoljavaju djetetu da ''ode'' tj. da se osamostali. Ovdje se ne misli samo na ostajanje u istoj zajednici, često će ovaj odnos biti nastavljen i kad roditelji i djeca više ne žive zajedno. Kod djece koja su odrasla u simbiotskom odnosu  s roditeljima, često se razvija pasivno-zavisna struktura ličnosti, koja bira da i u novim odnosima ostvari isti stepen simbioze (najčešće u emotivnim vezama).

Za naše društvo je karakteristična i pojava inverzne simbioze. To je pojava u kojoj roditelj/i  svjesno ili nesvjesno očekuju od svoje odrasle djece da im ostanu lojalni i da brinu o njima do starosti, zanemarujući svoju sekundarnu porodicu (partnera i djecu). Glavna strategija je emocionalna ucjena, izazivanjem osjećanja krivice, dužnosti i zahvalnosti. Neki roditelji ovo rade svjesno i namjerno, a neki nisu svjesni svojih suptilnih poziva na inverznu simbiozu.
Osobe, koje su odrasle u simbiozi i inverznoj simbiozi, često nisu u stanju da ostvare kvalitetnu emotivnu vezu s partnerom jer su pretjerano vezane za svoje roditelje.

TAteorija
http://tateorija.blogger.ba
15/10/2018 11:37