beats by dre cheap

Strukturisanje vremena

Erik Bern je smatrao da ljudi imaju ''glad za strukturom'' tj. jaku potrebu za izbjegavanjem dosade i strukturisanjem vremena. On je definisao šest načina na koje ljudi strukturišu svoje vrijeme i transakcije s drugima. To su: Povlačenje, Rituali, Rad, Razonode, Igre i Bliskost. Ovaj redosljed nije slučajan. On pokazuje porast intenziteta stroukova (jedinica socijalne pažnje/prepoznavanja). U Povlačenju je intenzitet stroukova najmanji, a u Bliskosti je najveći.

Povlačenje isključuje druge ljude. Može biti fizičko, ali može biti i psihičko ili emocionalno, kada se osoba koja je okružena ljudima povlači u svoja razmišljanja, sjećanja ili u svoje emocije. Povlačenje je korisno jer se tada osoba bavi sama sobom i uređuje svoje tijelo, misli i svoj referentni okvir.
Ako je u pitanju patologija, razlikujemo dvije krajnosti: ili se osoba pretjerano povlači ili se osoba nedovoljno povlači. Pretjerano povlačenje je osobina ljudi koji su socijalno neprilagođeni, ili previše stidljivi (žele kontakt, ali se plaše odbacivanja). Ljudi koji nikako ne mogu da ostanu sami uglavnom imaju problem zbog toga što društvo drugih ljudi doživljavaju kao dokaz prihvaćenosti, a prihvaćenost kao dokaz lične vrijednosti.

Rituali su takve socijalne interakcije u kojima je svim učesnicima unaprijed poznato šta će se desiti. Zbog toga se stroukovi razmenjuju formalno i nemaju poseban intenzitet. Učešće u ritualima donosi osjećanje pripadnosti (npr. bračni ili porodični rituali).
Kada su u pitanju patologije povezane s Ritualima, možemo definisati tri oblika: osoba je pretjerano u ritualima, osoba pretjerano izbjegava rituale i osoba je uključena u patološke rituale. Bježanje od rituala nalazimo kod onih koji su kao djeca ili mladi došli do zaključka da su društveni rituali besmisleni i dosadni, pa samim tim i nepotrebni. Često se kod ovih ljudi može naći prenaglašeni individualizam, koji je posljedica njihovog distanciranja od uže socijalne sredine.

Rad je aktivnost koja je usmjerena ka tačno definisanom cilju, a podrazumijeva i određeni napor. Osoba može pretjerano raditi („radoholičar”), potpuno izbjegavati rad i može biti uključena u ne OK rad.

Razonode su lagane zabave čiji je cilj da ljudima koji nisu bliski bude prijatno u međusobnoj komunikaciji. Tipična razonoda je ćaskanje između ljudi koji su se tek upoznali i pričaju o neobaveznim temama. Glavni cilj ćaskanja je da nam ne bude neprijatno, a tek sporedni je da bude prijatno. Razvijanje sposobnosti ćaskanja spada u važnu socijalnu vještinu.
Postoje ljudi koji su previše angažovani u razonodama, oni koji izbegavaju razonode i oni koji se angažuju u ne OK razonodama. Ne OK razonoda je povezana s nečim što je ili protivzakonito ili je na neki drugi način nemoralno (npr. kriminal, odavanje alkoholu ili  drogi). Još je Bern istakao da se brojne Igre igraju kako bi  igrač kasnije mogao da u svom socijalnom krugu prepričava Igru pretvarajući je u razonodu, čime dobija dodatne stroukove (socijalna dobiti od igre).

Igrama, kao jednim od načina da se strukturiše vrijeme, posvetili smo nekoliko postova na ovom blogu. Podsjetićemo, postoje dvije vrste Igara: svjesne igre ili manipulacije i nesvjesne Igre. Dok je u svjesnim igrama osoba svjesna da zbog određene dobiti igra igru s drugima, u nesvjesnim Igrama osoba ima utisak da joj se Igra događa, da je ona marioneta s kojom se igraju drugi ljudi ili sama sudbina.

Bliskost, prisnost i intimnost su sinonimi. Sposobnost ili kapacitet za bliskost je jedan od tri osnovna elementa čovjekove autonomije (pored svjesnosti i spontanosti).
Bliskost je posebna vrsta trajnog odnosa koja se razvija između pojedinih ljudi. Odnos bliskosti je opredmećenje Ja+, Ti+ pozicije. Za odnos bliskosti potrebno je međusobno poznavanje, prihvatanje, poštovanje, iskrenost, saosjećajnost, odanost, itd. Imajući to u vidu, ne čudi da je ljudski kapacitet za bliskost (i ljubav) relativno mali. Ne možemo biti bliski na kvalitetan način sa velikim brojem osoba.
Kod nekih ljudi postoji nesposobnost za bliskost, a kod nekih pretjerivanje u bliskosti.
Bern je smatrao da mnogi ljudi imaju stah od bliskosti i da zbog toga igraju različite Igre. Iza straha od bliskosti uglavnom stoji stah da se ne vrijedi dovoljno i da se zbog toga ne zaslužuje ljubav. Ovi ljudi kao djeca nisu imali iskustvo da su voljeni takvi kakvi su, već im je ljubav uslovljavana. Zato, kada osjete da su previše bliski, počinju da igraju različite Igre, čiji je cilj da se poveća distanca prema drugome ili potpuno prekine odnos. Interesantno je da postoji i patologija „viška” bliskosti. Radi se o odraslim ljudima koji teže konstantom bliskom odnosu s drugom osobom. Ovde je reč o patološkoj simbiozi (o kojoj smo takođe pisali).

TAteorija
http://tateorija.blogger.ba
08/11/2018 18:05